top of page

Traume: Moje porodično nasleđe? 2/2 deo

Kada govorimo o traumama mislim da je savremena medicina (psihologija) za sada prepoznala traume iz detinjstva kao važne. Takođe mislim da su zagrebali u polje generacijskih trauma.

Naravno da mi duhovnjaci znamo😊 da sve traume mogu da imaju poreklo:

✅ u ovom životu

✅ od predaka, familija, porodica, genetska linija

✅ iz prošlih života.

Moram samo da naglasim da traume nisu samo nešto "što vam se dogodilo", traume su i ono što sami sebi ili drugima radimo. Ćutimo onda kada moramo i trebamo nešto da kažemo, idemo protiv sebe i slično. Sve su to NAŠE TRAUME.


Hajde da saznamo sada kako neosvešćene porodične rane mogu oblikovati naše živote i kako ih možemo osloboditi.


Šta je nasleđena porodična trauma?

  • Trauma nije samo lično iskustvo, već može biti nasledna. Ljudi često pate od strahova, depresije ili fizičkih simptoma bez jasnog razloga, a uzrok može ležati u neraščišćenim događajima iz porodične prošlosti. Zamislite situaciju (situacija iz prakse) kada mi klijent izražava strah od vode, iako se u ovom životu ništa traumatično vezano za vodu nije dogodilo! Ipak, taj strah je prisutan, trauma je tu! Kako je to moguće? Prenelo se kroz generacije!

  • Traumatska sećanja mogu se prenositi nesvesno, kroz način na koji se ponašamo, govorimo, pa čak i kroz biološke promene u telu. Na primer, žene u vašoj porodici mogu svojim ponašanjem jasno pokazati traumu! Ako se stalno povlače, ne zauzimaju za sebe i sve prećute, to je verovatno znak da je trauma u pitanju. Normalno je da svako ljudsko biće može slobodno da se izrazi. I onda dok ste vi samo u prisustvu te osobe, ona vama "prenosi" tako svojim ponašanjem zapravo svoje traume.


Kako se trauma nesvesno prenosi kroz generacije?

  • Trauma može biti "zakopana" u porodičnim pričama koje nikada nisu ispričane. 

    Na primer, ako su preci doživeli velike gubitke (rat, iznenadnu smrt, siromaštvo, progonstvo), porodica može nesvesno izbegavati da priča o tim temama, ali njihovi potomci osećaju posledice. Ljudi se silno iznenade kad na tretmanima otkrijemo neke stvari o njihovoj porodici, jer traume su tu bez obzira znali vi o njima ili ne. Često vam to poredim sa gravitacijom: bez obzira na vaše znanje o tome, kako deluje, da li verujete da postoji, da li mislite o gravitaciji - ONA DELUJE! Tako je i sa traumama.

  • Psihološki obrasci se prenose kroz ponašanje roditelja i njihov odnos prema deci. Na primer, dete koje odrasta sa roditeljem koji je anksiozan zbog sopstvenih neosvešćenih trauma, može nesvesno preuzeti isti način reagovanja na svet. Ne treba kriviti roditelje, oni su zaista radili i rade najbolje što su mogli, ali ako su davali svoje najbolje iz mesta neisceljene rane....To je druga stvar. Ako to možemo da razumemo, onda možemo i da oprostimo.

  • Fizički simptomi mogu biti odraz nerešenih trauma. Neki ljudi osećaju hronični stres, bolove, nesanicu ili anksioznost bez medicinskog objašnjenja – uzrok može biti nesvesna veza sa porodičnim traumama. Ovi fizički simptomi ne moraju nužno biti neki telesni defekt, urođena mana i slično. Mogu se pojaviti mnogo kasnije tokom života kad okolnosti trigeruju baš tu traumu.

Traume dolaze na red na razrešenje onda kada smo mi psihički spremni da ih adresiramo. 


Naučna osnova: Epigenetika i neurobiologija

Bitno je naglasiti da trauma ne mora biti samo psihološka – ona može ostaviti biološki, fizički trag, zapis u nama.

  • Epigenetika pokazuje da trauma može promeniti ekspresiju gena. Na primer, istraživanja Rachel Yehuda na potomcima preživelih iz Holokausta pokazuju da njihova deca preživljavaju traume predaka što se izrađava kroz niži nivo kortizola, hormona stresa, što ih čini sklonijima anksioznosti i depresiji.

  • Mozak "pamti" traumu na nesvesnom nivou. U trenucima stresa, amigdala (centar za strah u mozgu) može aktivirati osećanja slična onima koja su preci iskusili, iako osoba ne zna pravi razlog zašto se oseća tako. To je nešto što ja mislim najviše šokira moje neinformisane klijente - da naš mozak apsolutno sve pamti!

To je zato što su vam pogrešno nametnuli da ste bili mali i ništa niste znali - "pa nije moglo da vas povredi". POGREŠNO! 

Kako osvestiti i osloboditi se naslednih trauma?

1. Istraživanje porodične istorije

Prvi korak u radu na nasleđenoj traumi jeste otkrivanje priča iz prošlosti porodice i prepoznavanje mogućih traumatskih događaja koji su ostavili posledice.

  • Postavite sebi i članovima porodice sledeća pitanja:

    • Da li je bilo neočekivanih smrti u porodici?

    • Da li su neki članovi porodice bili napušteni, isključeni ili zaboravljeni?

    • Da li je neko doživeo veliku nepravdu, progonstvo, siromaštvo, rat, samoubistvo?

    • Da li je bilo gubitka dece, roditelja ili bliskih članova porodice u ranoj dobi?

Shvatićete koliko svi mi ovde na Balkanu i te kako imamo zanimljive porodične istorije! Otkrivanje tih istina je bitno da bismo to iscelili, nikako nije tu da bi se bilo ko okrivio. Prošlost ostavljamo u prošlosti, traume nas zanimaju.
  • Porodičnu istoriju na neki način možete istražiti i kroz genetiku - imate sada mnogo online testova za otkrivanje svog porekla.


Ja sam radila te neke testove pre više godina, jer znate i sami - toliko nam pune glavu da su ovde bili Turci (što i jesu nije sporno) i da smo se "svi mešali". Međutim, na moje veliko iznenađenje moja genetika nije otkrila ništa fascinantno u tom pogledu "mešanja", imam samo dva naroda u sebi i to skoro pola-pola: srpske gene i grčke! Od tih pustih turaka, bugara, slovena ni traga ni glasa, ni u promilima!

Ako biste saznali svoju genetiku, to bi moglo dosta da vam pomogne u sklapanju porodične istorije!

2. Prepoznavanje jezgra jezika – kako prepoznati traumu kroz govor

Postoji jedna metoda pod nazivom "core language approach" (metoda jezgra jezika), kojom pomaže ljudima da prepoznaju nesvesne porodične obrasce kroz jezik koji koriste.

  • Ključne fraze otkrivaju skrivene traume. Obratite pažnju na rečenice koje često ponavljate, kao što su:

    • "Nikada neću biti srećan."

    • "Uvek sve izgubim."

    • "Ako se opustim, nešto loše će se desiti."

    • "Mora da se štedi za CRNE dane"

    • "To ti je tako uvek bilo" i slično

  • Ove fraze često ne dolaze iz ličnog iskustva, već iz nasleđenih porodičnih trauma.

Jezik može biti most ka izlečenju. Kada osoba postane svesna reči koje koristi, može početi da menja priču koju priča sebi i prekinuti ciklus porodične patnje.

I za ovo isto mogu da kažem da se ljudi silno iznenade, bukvalno štrecnu kad im samo ponovim identično šta su rekli pre par minuta. Ja kažem "znači vas je teško voleti" - samo ponovim ono što su rekli. Oni se iznenade - ko kaže, odkud vam to. Ja kažem "pa vi ste rekli upravo pre 15 sekundi". "Nisam ja to rekao. "


Veoma zanimljivo zar ne? U većini slučajeva kad samo ponovim klijentima šta su rekli oni kao da prvi put to zapravo čuju, kao da čuju sebe prvi put. Pa da, dođete na tretman na mesto gde vas neko ZAPRAVO ČUJE i to pravi razliku.

Kao što smo spomenuli ranije, jezik koji govorite vrlo je važan, ono šta govorite potpuno nesvesno, ono što vam "izleti" je ključno.


Svako ko radi sa decom (na bilo koji način da li kroz lično iskustvo ili profesionalno) zna da se jako lepo vidi kod dece, koje reči koriste da su pokupili sve od roditelja kao sunđeri. Pogotovo ako imate grupu više dece to se tačno vidi kome su ugrađeni koji programi, koje traume. Srećom - sve može da se isceli.



3. Rad sa emocijama – razumevanje i integracija osećanja

Nakon što se trauma osvesti, potrebno je dozvoliti sebi da osećanja koja su bila potisnuta izađu na površinu.


  • Rad sa telom i emocijama je ključan jer se trauma često ne izražava samo kroz misli, već i kroz telesne senzacije, bolove, napetost i anksioznost.

    • Zato su energetski tretmani za većinu ljudi jako emocionalni, dolazi i do fizičkih senzacija tokom otpuštanja trauma i svih tih emocija i u vidu: bola, grčenja, kočenja, trešenja i slično.

    • Ljudi se šokiraju kad vide koliko toga u njima ima, na primer ljutnje, bola, straha.


  • Ukoliko mislite da ste spremni možete i sami sebi da pomognete kroz:

    • Povezivanje sa ranije potisnutim emocijama (dozvoljavanje sebi da osetimo tugu, bes, strah). Da ih svesno prepoznamo, ispoljimo dok smo sami (ne da usmeravamo to na bilo koga drugog), svesno dozvolimo sebi da to izađe.

    • Pronalaženje tačke otpora – šta nam najviše izaziva neprijatnost kada mislimo o svojoj porodici? Svesno detektovanje te tačke.

    • Pisanje pisama precima – čak i ako su preminuli, ovo pomaže da oslobodimo osećanja.


4. Telesna terapija – rad sa telom na oslobađanju trauma

Trauma nije samo mentalna i emocionalna kao što smo videli – ona se zadržava u telu.

Ljudi koji su nasledili traumu često osećaju fizičke simptome poput:

  • Hronične napetosti u mišićima.

  • Problema sa varenjem.

  • Pritiska u grudima ili otežanog disanja.

  • Nesanicu i noćne more i mnoge druge stvari


Postoje razne praktične tehnike za oslobađanje napetosti poput:

  • Duboko disanje i rad sa telom (vežbe disanja).

  • Fizičko vežbanje, bilo koje koje vama prija

  • Ples, ovo je nešto što drevna tradicija koja je u modernom društvu potpuo odbačena. Ali kroz ples se apsolutno vrši energetsko oslobađanje i podstiče kretanje energije, tako da samo napred- plešite kako god!

  • Masaže, bilo koje vrste koje vama prijaju - od stručne osobe, moram da naglasim

  • Vežbe vizualizacije – zamišljanje kako trauma napušta telo.

  • Fizički kontakt – dugi zagrljaji sa bliskim osobama mogu pomoći u popravljanju "pukotine" u odnosima.

  • korišćenje biljnih suplemenata koji potpomažu oslobađanje napetosti iz tela

  • Cvetne esencije apsolutno su moćan saveznik za svako isceljenje

  • i ne - seks nije na ovoj listi, jer je korišćenje seksa za oslobađanje od napetosti zapravo njegova zloupotreba. Mislim da sam već pisala na temu seksualne energije u prethodnim postovima



5. Isceljenje kroz ponovno povezivanje sa porodicom

Kao što smo videli u prethodnom postu, konekcija je izuzetno važna i predstavlja deo naše ljudske prirode. U budućem postu ću se detaljnije posvetiti tim vezama i tipovima konekcija koje formiramo s drugima. Za sada želim istaknuti koliko je povezivanje s drugima ključno. Misli se na pravo, istinsko povezivanje sa drugima a ne na isprazno ćaskanje i samo boravak u masi ljudi.

Potrebno je još i da pronađemo način da se pomirimo sa prošlošću. 

Ako roditelji nisu mogli da pruže ljubav na način koji smo želeli, možemo naučiti da prihvatimo ono što su mogli da daju.


Takođe možemo da radimo i Vežbe za povezivanje sa precima:

  • Vizualizacija gde se zahvaljujemo precima na životu koji su nam dali.

  • Mentalno vraćanje trauma koje nisu naše – simbolično "vraćanje" tereta koji smo nasledili.

  • Stvaranje porodičnih rituala za isceljenje, poput paljenja sveće za preminule članove porodice ili pisanja pisama koja ne moraju biti poslata.

Svojim klijentima redovno zadajem "domaće zadatke" koje trebaju obaviti nakon energetskog tretmana, a oni često uključuju ovakve ili slične rituale, i baš i rituale povezivanja sa precima.


Ne morate sve ovo da znate, da učite. Bitno da je da čujete kao informaciju, da vas ove stvari probude da radite na njima. Sve možemo zajedno.

Dovoljno je od svega da samo shvatite: MOGUĆE JE; IMA REŠENJA!


Zaključak

Svedoci smo danas da dok se dešavaju masovni protesti u našoj zemlji ali i u drugim zemljama, da dolazi do isto tolikog masovnog emocionalnog pražnjenja u vidu plakanja. Zapravo dolazi do energetskog čišćenja GENERACIJSKIH TRAUMA!

Dolazi do ličnog i kolektivnog oslobođenja!

Zato što su došli neki novi ljudi i rekli NE, postavili granice (što je videli smo u prethodnom postu ključno kod isceljenja trauma), šire ljubav i zdrav razum - iscelili su svoje traume i time se kreirala atmosfera da dođe i do KOLEKTIVNOG ISCELJENJA!

To je upravo ono što vam pričam na tretmanima da je rad na sebi win-win situacija za sve oko vas, pogotovo za vaše krvne srodnike.

Svedočite pisanju nove, zdrave istorije. Istorije gde svi kolektivno idemo napred kao zdravije društvo, sa isceljenim delovima sebe. Ero Vodolije - dobrodošla nam!


Pitanja za samorefleksiju

  • Da li u mojoj bližoj i daljoj porodici postoje neke traume?

  • Kako su moje porodične priče oblikovale moj trenutni život?

  • Da li sam svestan strahova ili anksioznosti koje mogu biti povezane sa nasleđenim traumama?

  • Koje rečenice ili fraze često koristim koje bi mogle ukazivati na nesvesne obrasce iz prošlosti?

  • Da li sam istraživao svoju porodičnu istoriju i da li sam otkrio nešto što bi moglo biti važno za moje razumevanje sebe?

  • Da li ljudi za mene često kažu: "isti si deda (stric, otac, baba itd)" ?

  • Kako mogu bolje da se povežem sa svojim emocijama i dozvolim sebi da ih izrazim?

  • Na koji način mogu raditi na oslobađanju od telesnih simptoma koji mogu biti povezani sa traumama?

  • Kako mogu poboljšati svoje veze sa članovima porodice i pronaći način da se pomirim sa prošlošću?

  • Koje rituale ili prakse mogu uvesti u svoj život kako bih se povezao sa precima i iscelio nasleđene traume?




Comments


bottom of page